A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Vaso Ćuković

Najveći bokeljski dobrotvor svih vremena

Vaso Ćuković je rođen u Risnu, 09. jula 1858. g. od oca Lazara i majke Stane, u uglednoj trgovačkoj porodici, sa osmoro djece. Volio je školu, kao mlad pomagao ocu u trgovinu, i izučio zanat u Risnu, ali, nemirrnog duha, već sa 12 godina je otputovao kod tetka u Trst, koji je takođe bio trgovac U Trstu je završio višu trgovačku školu i odlično savladao grčki i italijanski jezik. Sa 16 godina se zaposlio u, tada poznatoj, grčkoj firmi "Hydias" kao činovnik. 1877. godine je, na nagovor jednog pomorskog kapetana iz Risna, kojeg je sreo u Trstu, otplovio za daleku Ameriku. Prvo u Njujork, pa San Francisko gdje je imao namjeru da se bavi trgovinom. U početku je to išlo veoma teško. Radeći svakojake poslove, učeći jezik , put ga je odveo u Nevadu, grad Reno, gdje mu je živio rođak, koji ga je pomogao sa 100 USD, što mu je bilo dovoljno, da započne samostalo, malu trgovinu. Ni tu nije uspio. U gradu Virginia Sity je radio kao prevodilac. U Virginiji, Neveda, je pokušao da radi sa rudnicima, bezuspješno, a radio je poslove čistača u jednoj bilijarnici, gdje se i upoznao sa kockarskim igrama.  Lutalačka težnja ga odvodi na kratko na Aljasku, a konačno, 1895. g. stiže je u Denver, Colorado. Tu kupuje zemlju, nastavlja trgovinu, otvara tada poznate kockarnice i za kratko vrijeme stiče veći kapital. Zahvaljujući svojim sposobnostima i inteligenciji Vaso Ćuković postaje u to vrijeme jedan od najuglednijih i najuticajnijih ličnosti grada Denvera.  Žrtvujući svoja materijalna sredstva učestvuje u izgradnji i uljepšavanju grada, pomaže razne humane akcije i učestvuje u javnom i političkom životu.

.

Veliko čovjekoljublje je pokazivao i u svojoj sredini u Denveru pomažući siromašne i bolesne. Pomagao je i naše iseljenike a bio je dobar poznanik i prijatelj sa Nikolom Teslom i Mihajlom Pupinom.

Najveće dobročinstvo je pokazao prema svom narodu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, od kojeg se posebno izdvaja:

  • 1922. g. u čast svojih roditelja,osnovao je fondaciju "Zadužbina Lazara i Stane Ćuković" za školovanje djece siromašnih roditelja iz Risna. U narednih pet godina fond je  povećavao, tako da je 1927. g. dostigao 100.000 USD. Od tog fonda školovalo se 99 učenika.
  • 1929. g. poslao je risanskoj opštini 2.000.000 dinara za vodovodnu mrežu i elektrifikaciju mjesta i za izgradnju Narodnog doma u Risnu. Dom je završen i otvoren 1931.g. i bio jedan od najmodernijih sve do zemljotresa 1979. kada je stradao i nije obnovljen.
  • pomagao je svoj narod u vrijeme Prvog svjetskog rata na Balkanu,
  • sirotinji u Risnu je redovno, pred Uskrs i Božić, slao po 10.000 dinara (20.000 godišnje)
  • za crkvu Sv. Petra i Pavla u Risnu je kupio 5 velikih zvona u vrijednosti od 100.000 din.
  • manastiru S.Đorđe u Risnu za popravku, zvono i izradu puta za kola  poklonio je, u dva navrata, 360.000 din pa 100.000 dinara;
  • društvu "Soko" u Risnu, za kupovinu sprava, inventara i završetak pozornice u Narodnom domu je poklonio 400.000 dinara;
  • dao je prilog za podizanje hrama Svetog Save u Beogradu u iznosu od 230.000 dinara

Poslije smrti 1933. g. najznačajnija i najhumanija oporuka Vasa Ćukovića je da se u Risnu sagradi velika bolnica, kao pomoć siromašnim i bolesnim. U njegovom testamentu je stajalo: "Još za života želio sam da u svom rodnom mjestu podignem modernu bolnicu. Ako je Risan nepodesan za ovakvu jednu zdravstvenu ustanovu, neka se onda ona sagradi u nekom drugom mjestu u Boki, ili ma gdje u Jugoslaviji..." Za ovu svrhu zavještao je 25.000.000 predratnih dinara. i postavio rok od 21 godine od njegove smrti za realizaciju. Izvršioci testamenta iz SAD su u više navrata dolazili u Beograd da bi organizovali izgradnju bolnice u Risnu. Utrošeno je 300.000 USD i objekat je formalno predat Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja Kraljevine Jugoslavije krajem marta 1941. g. Vlada se složila da za njen rad obezbjedjuje 40.000 USD godišnje. Za vrijeme rata bolnicu su koristile razne zaraćene strane i više puta je bila bombardovana. Zahvaljujući izvršnoj naredbi Predsjednika SAD novac se za vrijeme rata nije mogao koristiti  za opravku ovakvih objekata, zbog opasnosti da isti padne u ruke neprijatelja. Kad je rat završen zgradi bolnice je bila neophodba velika popravka. Posleratna Vlada je izvršila opravku bolnice i kada su se izvršioci oporuke iz Amerike uvjerili u to, suduja iz Denvera je odobrio da se drugih 300.000 USD iskoristi za ponovno opremanje bolnice, kupovinu ambulantnih vozila i td. s tim da sve bude nabavljeno iz SAD. Tako je bolnice opremljena sa tada najsavremenijom medicinskom opremom, ambulantnim vozilima (koja su raspodjeljena i drugim bolnicama u CG), kamionima i drugim bolničkim iventarom, a vrijednija oprema je bio i pokretni rentgen (rentgen-autobus) sa specijalnim aparatom za snimanje,  kojim su ljekari bolnice Risan obilazili sva mjesta u Crnoj Gori.

Oporukom je, izmedju ostalog, veći iznos imovine, preko 1.300.000 USD ostavio svojoj najbiližoj rodbini, a iznos od 100.000 USD za izgradnju skulpture u centru Denvera u čast njegovog velikog prijatelja gradonačelnika Denvera.

Vaso Ćuković je umro u svom domu u Denveru dana 20. 12. 1933. g. u 75 godini.

Izvor: JZU Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju »Vaso Ćuković« - Risan