Mogli su da rade bilo gde na svetu, ali oni su se vratili u Srbiju

Dok se sve više priča o odlasku mladih i obrazovanih iz Srbije u svet (700 diplomaca godišnje), o tome da “neće imati ko da ugasi svetlo” jer je Srbija druga u svetu po odlivu mozgova, ipak nije sve tako crno.

Najmanje hiljadu fakultetski obrazovanih ljudi vratilo se u Srbiju iz svih krajeva sveta (od SAD preko Evrope do Australije).

Svako od njih vredno radi, pokreće projekte, primenjuje znanje stečeno napolju, ne kuka i ne čeka da dobije posao.Okupljeni su u neformalno udurženje “Repats” (povratnici), koje je osnovala Jovana Ružičić (34). Ona se 2010. godine vratila iz SAD.

.

- Na Floridi sam završila psihogiju i žurnalistiku, a na državnom univerzitetu Mičigen magistrirala odnose sa javnošću. Vratila sam se posle otcepljenja Kosova, iz patriotskih razloga - priča Jovana.

Živela je u najpoželjnijoj državi na svetu gotovo 11 godina.

- Svi misle da sam luda, a ja se ne trudim da bilo koga razuverim. Istina je da postoje države i sistemi koji vas više podržavaju da napredujete, a drugi vas čak i sputavaju, ali ne postoji idealna država, niti je Srbija najgora na svetu. Kod nas je, na primer, zdravstvena zaštita, kakva god bila, dostupna ljudima. Ne bi vam se desilo da umrete u čekaonici od izliva krvi u mozak u svojoj trideset petoj godini dok proveravaju imate li osiguranje kao što se desilo mojoj rođaki u SAD - priča Jovana.

Ona u Srbiji pristojno živi od svog osnovnog posla (odnosi sa javnošću), a slobodno vreme daruje unapređenju prava mama u Srbiji.

Vanja Ković (36), docent psihologije poreklom iz Nikšića, mogla je da bira da li će da nastavi postdoktorske studije na Oksfordu ili će da se vrati da predaje u zemlji.

- Bila sam stipendista Fonda Karađorđevića, koji mi je otvorio vrata za napredovanje u karijeri. Vratila sam se iz osećanja duga prema svojoj zemlji i zbog porodice, koja se ovde lakše i lepše podiže - priča Vanja, majka dva sina.

Vanja je imala poziv još jednog univerziteta u Velsu, ali se ipak vratila i predaje na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Vuk Đukić (30) završio je međunarodne odnose i diplomatiju u Atini. Kad je jednog leta, pre devet godina, bio na odmoru u Srbiji, predao je CV za posao u jednoj poznatoj multinacionalnoj kompaniji i odmah bio primljen.

- Od tada sam promenio više poslova i stalno planiram nove projekte. Sada sam direktor u Investicionom fondu SEAF i radim na tome da i u Srbiji zaživi ono što je već poznato na zapadu, neformalno okupljanje poslovnih ljudi, takozvani silikon drinkabaut - priča Vuk, koji je živeo u dalekoj Australiji, pa čak i u Zimbabveu.
Vuk je iz mešovite, grčko-srpske porodice. Od oca je nasledio preduzetnički duh i čini se, gde god da živi, on bi se dobro snašao.

„Repats” se okupljaju jednom mesečno u kafiću čije ime sve govori - “Klub svetskih putnika”.

Srbija moderna zahvaljujući  povratnicima iz belog sveta

Povratnike u Srbiju prate zlobni komentari poput onih “da si nešto vredeo, ne bi se vratio”.
Istina je, međutim, da su upravo ovi ljudi ono najvrednije što danas imamo. Uostalom, Srbija je od seljačke zemlje postala moderna država zahvaljujući povratnicima kao što su: Dositej Obradović, Slobodan Jovanović, Jovan Skerlić, Milutin Milanković, Jovan Cvijić, Mihailo Petrović Alas… i mnogi drugi umovi 19. veka.

BLIC, Svetlana Palić, 3. 5. 2015.