A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Borko D. Jovanovic

Associate Professor of Preventive Medicine (Biostatistics)

Description of Interests

I am a consulting biostatistician, with focus on experimental design and analysis of data in clinical trials, basic science and in epidemiology. Some of my other interests included model selection, prediction models, gene arrays and history of mathematics.

Interests (Keywords)

Biostatistics; Cancer: Colon and Rectal; Cancer: Prostate; Clinical Trial Methodology; Drugs (clinical pharmacology); Preventive Medicine; Public Health; Translational Research

Education and Certification

PhD: University of Massachusetts, Biostatistics (1991)

Institutes and Centers

Feinberg's institutes and centers facilitate collaboration on scientific problems, research, and educational initiatives. I am a member of the following institutes and centers:

Source: Northwestern University - Feinberg School of Medicine


Naučnik i pisac Borko Jovanović

Povodom objavljivanja knjige Kako je moja majka srela Staljina, govorimo sa gospodinom Borkom Jovanovićem, koji se rado odazvao na naš poziv, da za Ogledalo kaže nešto o svom radu i svom hobiju, pisanju.

Ogledalo: Gospodine Jovanioviću s obzirom da ste studirali prirodne nauke, odkud želja za pisanjem?

Borko Jovanović: Pisao sam oduvek, i u školi dobijao nagrade još kao osnovac. U Petoj beogradskoj gimnaziji sam napisao tri drame, koje su sve izvedene, u školskom pozorištu, a jedna čini mi se u bivšem Domu Sindikata, na dan škole. U Beogradu sam objavio više priča i pesama, tokom 1970-tih godina, u Književnoj reči, časopisu Znak, Studentu i čak jednu dužu pesmu u časopisu Delo, 1978, što je bila tada za mene velika stvar. Pesme su mi čitane i na Trećem Programu RTB. Dakle bio sam aktivan. Za nauku sam se opredelio iz ljubavi, ali i zbog toga što sam video da se od pisanja teško živi i nisam želeo da moram da pišem radi zarade.

Ogledalo: Kada ste počeli da pišete, gde ste nalazili inspriaciju i kojim temama ste se bavili nekada, a kojima sada?

Borko Jovanović: Moje prve teme su bile dosta depresivne: mladalačka otudjenost, besmisao, traženje istine itd. Odrastao sam sa majkom i babom na Južnom Bulevaru, u Beogradu, otac je imao svoje probleme, Jugoslavija je čekala ulazak u idealni Komunizam, imati 'vezu' u drustvu je bilo vrlo bitno, sve mi se to činilo besmisleno.

Ogledalo: Da li namenski pišete, za odredjenu grupu ljudi?

Borko Jovanović: Pesme pisem za sebe i za 'moje drustvo' što je dosta širok pojam. Imam ga i ovde i tamo. Poznajem dosta muzičara sa obe strane okeana. Priče idu malo drugačije i traže više rada. Vise priča iz ove knjige “Kako je moja majka srela Staljina” napisao sam za Glasnik Srpskog Akademskog Kluba u Čikagu, koji više ne izlazi, i koji je uredjivao pokojni Branko Obradović, jedan fini čovek i gospodin. Kasnije sam 'nasledio' uredništvo od njega, pa sam po nekad morao da napišem nesto za sledeći broj časopisa. To mi nije prijalo, ali sam puno naučio tokom tog procesa. Tokom godina, i pesme i priče doterujem, dok ne dobiju oblik kome nemam šta da dodam ili oduzmem.

Ogledalo: Koliko po vama, prosečni Amerikanac može da razume naš mentalitet i naš senzibilitet? Šta vam kažu nakon što pročitaju vaša dela, da li ih na istovetan način razumeju?

Borko Jovanović: Mislim da u principu Amerikanci razumeju nas bolje nego što mi mislimo. Sa druge strane, mi njih ne zanimamo na neki poseban način, mi smo deo etničkog kolaža Amerike. Dakle, nemamo neko posebno mesto, što podsvesno, mislim da očekujemo. Na Balkanu i u Evropi smo bili u centru ratova i zbivanja, i imamo dosta visoko mišljenje o sebi samima. Ovde smo samo jedan deo dosta velike slike. Amerikanci koji čitaju znaju dosta o onome što ih zanima. Opšta ljudska mesta, rat, revolucija, ljubav, emigracija i sl. su im poznati, jer svi znaju da su im pretci od nekle došli i da je bilo muke. Njihove reakcije na moje priče su bile vrlo pozitivne, čak su mi i citirali neke situacije i imena, što me je zaista dirnulo.

Ogledalo: Recite nam nešto o vašoj posednoj objavljenoj knjizi sa veoma intrigantnim naslovom “How My Mother Met Stalin”, koju se od nedavno može kupiti i na veb strani amazon.com.

Borko Jovanović: Knjiga sadrži osamnaest kratkih priča koje sam napisao na engleskom jeziku, u Čikagu, tokom poslednjih godina. Dogadjanja su obična, svakodnevna, ali u svakom postoji referenca na nešto istorijsko (srpsko, balkansko) i na nešto iz sadašnjeg života u Americi. Priče mešaju šaljive i tužne teme, i pominju dogadjaje, od 1915 do prosle godine. U većini priča se na jedan ili drugi način pojavljuje moja majka, čiji zivot pratim, indirektno, od 1950 do njene smrti 2008. Priče su kratke, brzo se pročitaju, i nadam se navode ljude na neko razmišljanje. Priložio sam i nekoliko porodič nih fotografija, da se zna da nisam ništa izmislio.

Ogledalo: Koja dela ste do sada objavljivali na maternjem i engleskom jeziku?

Borko Jovanović: Od novijih stvari na srpskom jeziku objavio sam pesme “Zazen” (Čikago, 2002) i malu knjigu “Priča od peska” (Beograd, 2007) koja je o životu moga oca Dušana Jovanovića, koji je predavao filozofiju u Osmoj Beogradskoj Gimnaziji. Knjigu je ilustrovao Rastko Ćirić. Na engleskom jeziku imam pesme “Chill” (Cikago, 2002), i sad ovu novu knjigu “Kako je moja majka srela Staljina” (2011). Puno sam priča i pesama objavio u Glasniku SAK, tokom 1990-tih godina. Sve ove knjige su mali tiraži, pa ih verovtno nećete naći sem kod mojih prijatelja u Beogradu i Čikagu.

Ogledalo: Postoji li neka saradnja naših pisaca u dijaspori?

Borko Jovanović: Meni je pisanje hobi, pa se bas nešto ne družim sa drugim piscima, mada sam siguran da bi smo se lepo proveli zajedno u nekom društvu!

Ogledalo: Na pitanje kakav je odnos naših iseljenika u Danskoj prema književnosti, jedan pisac našeg porekla je odgovorio da je na godišnjem skupu nasih imigranata u Odenseu, gradu gde je rodjen Hans Kristijan Andersen, prodato osam stotina porcija ćevapa i dve knjige. Šta mislite da li je sitacija slična i sa srpkom emigracijom u Americi?

Borko Jovanović: Mislim da je ovde malo bolje, ali ne i mnogo bolje. Knjige čitaju ljudi koji mogu da odvoje vreme za to, što u emigraciji nije lako. Sa druge strane, elektronski mediji pružaju prevelik izazov klasičnoj knjizi, i tu se ništa ne može. Knjige se sve više pišu za specifičnu publiku, o specifičnim temama.

Ogledalo: Koliko ste vezani sa svoj narod, šta vas kod njega raduje, a šta zabrinjava ili rastužuje?

Borko Jovanović: Odlazim svake godine, na dve-tri nedelje i jako mi prija da se šetam i sedim po kafićima, slušam razgovore, posetim rodbinu i drugove. Radujem se kad vidim da je neko od njih uspeo, da dobro živi od sopstvenog rada. Rastužim se kad vidim one koje su vreme i promene sistema pregazili, i ne mogu da shvate šta se dogodilo. Ni ja nisam siguran šta se dogodilo, na žalost, i tu osećam nemoć.

Ogledalo: Čime se danas bavite kao primarnom delatnošću i da li uz pisanje imate još neki hobi?

Borko Jovanović: Bavim se naukom, to mi je posao. Bio sam aktivan u Srpskom Akademskom Klubu, a sada sam aktivan u upravi Srpsko-Američkom Muzeju Sveti Sava na Beri aveniji. Moja supruga Lisa, uvek izmisli neko putovanje, ja ne pitam više kuda, samo spakujem kofere i dve tri knjige. Veliko vam hvala na ovom razgovoru – nadam se da će moja knjiga naći bar nakoliko čitalaca.

Izvor: Serbian Mirror


SA

 

People Directory

Џон Фротингам и Јелена Лозанић

Џон Фротингам

Џон Фротингам (John Frothingham, Бруклин, 1879 — 1935) био је амерички правник, индустријалац, савременик и учесник Великог рата и велики љубитељ музике преко које дознао за судбини словенских народа у рату, коме је помогао прикупљањем деце – ратне сирочади и оснивањам четири Американска васпитна дома за ратну сирочад и напуштену децу. Носилац је Карађорђеве звезде са мачевима и Краљевског ордена Белог орла.

Рођен је у Бруклину, у богатој и угледној породици из које потиче и један од највећих америчких сликара Џејмс Фротингам. Завршио је француски језик, свирао клавир и бавио се компоновањем. После дипломирања, музика га је одвоела у Беч, Минхен и Праг са циљем да усаврши технику свирања.

Са Србима, чији ће велики добротвор постати у Великом рату, дошао је у контакт преко исељеничких друштава која су свирала балканску етно музику у САД. Као заљубљеника балканске музике, несрећа Србије у Великом рату, у лето 1914. године погодила га је толико да је у више наврата донирао медицински материјал и новац за ратом захваћену земљу.

Read more ...

Publishing

On The Holy Liturgy

by Bishop Athanasius Yevtich

The Divine Liturgy is at the center of Orthodox Christian life. It is through the Eucharist that the faithful are united with Christ and therefore with one another. Every Eucharistic gathering is an image and a reality of the Heavenly Liturgy, i.e. unceasing Synaxis of angels and saints around God’s throne. Thus the Liturgy is the proclamation of and a real image of God’s Kingdom in this world.

In this television interview conducted by the Logos, a renowned Orthodox theologian and retired Bishop of Zahumlje and Hercegovina, his Grace Atanasije, brings forth these essential points citing historical development of the Liturgies bringing to light the present misunderstanding of certain Liturgical actions and movements.

Bishop Atanasije aptly points out the necessity for Liturgical renewal, i.e. moving away from passive liturgical attendance to active participation and immersion of the soul and body into a full communion with Christ.

.
Read more ...