A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Vaso Ćuković

Najveći bokeljski dobrotvor svih vremena

Vaso Ćuković je rođen u Risnu, 09. jula 1858. g. od oca Lazara i majke Stane, u uglednoj trgovačkoj porodici, sa osmoro djece. Volio je školu, kao mlad pomagao ocu u trgovinu, i izučio zanat u Risnu, ali, nemirrnog duha, već sa 12 godina je otputovao kod tetka u Trst, koji je takođe bio trgovac U Trstu je završio višu trgovačku školu i odlično savladao grčki i italijanski jezik. Sa 16 godina se zaposlio u, tada poznatoj, grčkoj firmi "Hydias" kao činovnik. 1877. godine je, na nagovor jednog pomorskog kapetana iz Risna, kojeg je sreo u Trstu, otplovio za daleku Ameriku. Prvo u Njujork, pa San Francisko gdje je imao namjeru da se bavi trgovinom. U početku je to išlo veoma teško. Radeći svakojake poslove, učeći jezik , put ga je odveo u Nevadu, grad Reno, gdje mu je živio rođak, koji ga je pomogao sa 100 USD, što mu je bilo dovoljno, da započne samostalo, malu trgovinu. Ni tu nije uspio. U gradu Virginia Sity je radio kao prevodilac. U Virginiji, Neveda, je pokušao da radi sa rudnicima, bezuspješno, a radio je poslove čistača u jednoj bilijarnici, gdje se i upoznao sa kockarskim igrama.  Lutalačka težnja ga odvodi na kratko na Aljasku, a konačno, 1895. g. stiže je u Denver, Colorado. Tu kupuje zemlju, nastavlja trgovinu, otvara tada poznate kockarnice i za kratko vrijeme stiče veći kapital. Zahvaljujući svojim sposobnostima i inteligenciji Vaso Ćuković postaje u to vrijeme jedan od najuglednijih i najuticajnijih ličnosti grada Denvera.  Žrtvujući svoja materijalna sredstva učestvuje u izgradnji i uljepšavanju grada, pomaže razne humane akcije i učestvuje u javnom i političkom životu.

.

Veliko čovjekoljublje je pokazivao i u svojoj sredini u Denveru pomažući siromašne i bolesne. Pomagao je i naše iseljenike a bio je dobar poznanik i prijatelj sa Nikolom Teslom i Mihajlom Pupinom.

Najveće dobročinstvo je pokazao prema svom narodu u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, od kojeg se posebno izdvaja:

  • 1922. g. u čast svojih roditelja,osnovao je fondaciju "Zadužbina Lazara i Stane Ćuković" za školovanje djece siromašnih roditelja iz Risna. U narednih pet godina fond je  povećavao, tako da je 1927. g. dostigao 100.000 USD. Od tog fonda školovalo se 99 učenika.
  • 1929. g. poslao je risanskoj opštini 2.000.000 dinara za vodovodnu mrežu i elektrifikaciju mjesta i za izgradnju Narodnog doma u Risnu. Dom je završen i otvoren 1931.g. i bio jedan od najmodernijih sve do zemljotresa 1979. kada je stradao i nije obnovljen.
  • pomagao je svoj narod u vrijeme Prvog svjetskog rata na Balkanu,
  • sirotinji u Risnu je redovno, pred Uskrs i Božić, slao po 10.000 dinara (20.000 godišnje)
  • za crkvu Sv. Petra i Pavla u Risnu je kupio 5 velikih zvona u vrijednosti od 100.000 din.
  • manastiru S.Đorđe u Risnu za popravku, zvono i izradu puta za kola  poklonio je, u dva navrata, 360.000 din pa 100.000 dinara;
  • društvu "Soko" u Risnu, za kupovinu sprava, inventara i završetak pozornice u Narodnom domu je poklonio 400.000 dinara;
  • dao je prilog za podizanje hrama Svetog Save u Beogradu u iznosu od 230.000 dinara

Poslije smrti 1933. g. najznačajnija i najhumanija oporuka Vasa Ćukovića je da se u Risnu sagradi velika bolnica, kao pomoć siromašnim i bolesnim. U njegovom testamentu je stajalo: "Još za života želio sam da u svom rodnom mjestu podignem modernu bolnicu. Ako je Risan nepodesan za ovakvu jednu zdravstvenu ustanovu, neka se onda ona sagradi u nekom drugom mjestu u Boki, ili ma gdje u Jugoslaviji..." Za ovu svrhu zavještao je 25.000.000 predratnih dinara. i postavio rok od 21 godine od njegove smrti za realizaciju. Izvršioci testamenta iz SAD su u više navrata dolazili u Beograd da bi organizovali izgradnju bolnice u Risnu. Utrošeno je 300.000 USD i objekat je formalno predat Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja Kraljevine Jugoslavije krajem marta 1941. g. Vlada se složila da za njen rad obezbjedjuje 40.000 USD godišnje. Za vrijeme rata bolnicu su koristile razne zaraćene strane i više puta je bila bombardovana. Zahvaljujući izvršnoj naredbi Predsjednika SAD novac se za vrijeme rata nije mogao koristiti  za opravku ovakvih objekata, zbog opasnosti da isti padne u ruke neprijatelja. Kad je rat završen zgradi bolnice je bila neophodba velika popravka. Posleratna Vlada je izvršila opravku bolnice i kada su se izvršioci oporuke iz Amerike uvjerili u to, suduja iz Denvera je odobrio da se drugih 300.000 USD iskoristi za ponovno opremanje bolnice, kupovinu ambulantnih vozila i td. s tim da sve bude nabavljeno iz SAD. Tako je bolnice opremljena sa tada najsavremenijom medicinskom opremom, ambulantnim vozilima (koja su raspodjeljena i drugim bolnicama u CG), kamionima i drugim bolničkim iventarom, a vrijednija oprema je bio i pokretni rentgen (rentgen-autobus) sa specijalnim aparatom za snimanje,  kojim su ljekari bolnice Risan obilazili sva mjesta u Crnoj Gori.

Oporukom je, izmedju ostalog, veći iznos imovine, preko 1.300.000 USD ostavio svojoj najbiližoj rodbini, a iznos od 100.000 USD za izgradnju skulpture u centru Denvera u čast njegovog velikog prijatelja gradonačelnika Denvera.

Vaso Ćuković je umro u svom domu u Denveru dana 20. 12. 1933. g. u 75 godini.

Izvor: JZU Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju »Vaso Ćuković« - Risan


SA

 

People Directory

Maja Herman - Sekulić

Maya Herman (Maja Herman - Sekulic) is a well-known Yugoslav writer and internationally published author, translator, editor and journalist.

In 2000, she finished her first novel Kralj svile , (published in Serbian by Narodna knjiga, Mega hit ed., Belgrade), which immediately became a bestseller. It was nominated in 2001 for an award as the best novel of the year (“Zensko pero”, Bazar, Belgrade), and in 2002 it appeared in the 2nd print with a new cover. In Search of The Silk King is the new, expanded English version of the story.

.
Read more ...

Publishing

Notes On Ecumenism

Written in 1972 by St. Abba Justin Popovich, edited by Bishop Athanasius Yevtich, translated from Serbian by Aleksandra Stojanovich, and proofread by Fr Miroljub Ruzich

Abba Justin’s manuscript legacy (on which Bishop Athanasius have been working for a couple of years preparing an edition of The Complete Works ), also includes a parcel of sheets/small sheets of paper (in the 1/4 A4 size) with the notes on Ecumenism (written in pencil and dating from the period when he was working on his book “The Orthodox Church and Ecumenism”; there are also references to the writings of St. Bishop Nikolai [Velimirovich], short excerpts copied from his Sermons, some of which were quoted in the book).

The editor presents the Notes authentically, as he has found them in the manuscripts (his words inserted in the text, as clarification, are put between the slashes /…/; all the footnotes are ours).—In the appendix are present the facsimiles of the majority of Abba’s Notes which were supposed to be included in his book On Ecumenism (written in haste then, but now significantly supplemented with these Notes. The Notes make evident the full extent of Justin’s profundity as a theologian and ecclesiologist of the authentic Orthodoxy).—The real Justin is present in these Notes: by his original language, style, literature, polemics, philosophy, theology, and above all by his confession of the God-man Christ and His Church. He confesses his faith, tradition, experience and his perspective on man, on the world and on Europe—invariably in the Church and from the Church, in the God-man Christ and from Him, just as he did in all of his writings and in his entire life and theologizing.