A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Redakciji Serbian Times prethodnih su se dana javili brojni čitaoci koji su, sedeći u izolaciji, na Fejsbuku naleteli na video snimke/nastupe devojke koja “božanstveno svira frulu” – “u crkvi, tu, negde, u okolini Čikaga”.

Tu negde, samo malo dalje, u Milvokiju(!), pronašli smo Nedu Nikolić, studenta treće godine etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji u Beogradu koja se u Americi obrela po pozivu Eparhije novogračaničke-srednjezapadnoameričke. Umesto planirane turneje, koja je svoj vrhunac trebala da ima u manastiru Nova Gračanica nedaleko od Čikaga, Nedu je epidemija korona virusa “zarobila” u Milvokiju.

- Na drugoj strani američke obale, u San Diegu u Kaliforniji, gde sam prvobitno i sletela, uspešno sam završila „Radionicu sviranja na fruli“ sa našom decom iz toga dela SAD, ali i nekoliko odraslih osoba. Koncert u San Diegu je, nažalost, otkazan, zbog već tada uvedenih restrikcija okupljanja ljudi. Srećom, uspela sam da dođem do Milvokija, gde živi moj ujka, Dragan Veleušić, inače prota u crkvi Sv. Save u Milvokiju. Žao mi je što je ovaj virus sprečio koncerte, ali svakako je u planu da sve ovo nadoknadim i ponovo do]em u Ameriku, sa još više isplaniranih nastupa.

Na pitanje kako je došlo do toga da, umesto planiranih nastupa po Americi, svako veče uživo online nastupa na Fejsbuk strani crkve Svetog Save u Milvokiju, ona kaže:

- Pričajući sa mojim ujkom došli smo na ideju da učinimo nešto lepo za sve Srbe u Milvokiju, a i šire. S obzirom da ljudi ovih dana ne izlaze iz kuća i svi dani su im isti, nekima i tmurni, zaključili smo da bi muzika dobro došla i kao lek. Tako se ja uključujem uživo svako veče sa Fejsbuk stranice crkve i sviram repertoar srpske narodne muzike. Napravili smo to tako da bude interaktivno, pa ljudi u komentarima mogu da napišu neke želje ukoliko imaju, ja im se s vremena na vreme obratim i na engleskom, da bi me svi američki Srbi razumeli, naravno. Taj program će sigurno trajati do Uskrsa, a nadam se da ću nakon toga moći da se vratim u Srbiju nekim avionom, koji bi trebala da organizuje naša Vlada, ističe Neda, koja, pored toga što virtuozno izvodi kompozicije na nekoliko vrsta frula, zavidnim pedagoškim umećem upoznaje ljude sa našom izvornom muzikom, ispredajući priče o tradiciji, istoriji instrumenta koji svira…

…A koji poslednjih godina retko viđamo u rukama muškaraca, a kamoli jedne devojke. Zato smo je pitali otkud to interesovanje za naš tradicionalni, ali ne tako popularni instrument?

- Svirala sam blok flautu u osnovnoj školi, a tata mi je predložio da počnem da sviram frulu. On je veliki ljubitelj narodne muzike, divno peva, a pomalo i svira harmoniku za sebe, tako da se njemu želja ispunila a ja sam našla svoj put. U proteklih skoro deset godina kako sviram frulu upoznala sam mnoge ljude i svirala na mnogim scenama, shvativši da je muzika jedno od najlepših zanimanja, zaista.

Neda je završila srednju muzičku školu u Smederevu i u Kraljevu, a zatim upisala Fakultet muzičke umetnosti i sada je na trećoj godini Etnomuzikologije. Na kojoj, verovali ili ne, nema frule…

- Nažalost, u ovim ustanovama nemamo frulu kao instrument, tako da je sve išlo privatno. Frule mi je pravio naš velikan Bora Dugić, pa sam tako imala prilike u tom periodu da ponešto i naučim od njega. Na časove sam išla i kod harmonikaša i kod frulaša, ali većinu sam sama odradila „grabeći“ od svih pomalo. Moj recept za napredak i uspeh su rad i upornost. A najveća podrška od samog početka bili su mi roditelji a pogotovo moj otac bez kog ne bih uspela. Svirala sam na velikim scenama u Srbiji, a nastupala sam i u Francuskoj, Austriji, Nemačkoj, Rusiji, Indiji, SAD-u… kaže naša sagovornica.

Proteklih godina u Srbiji i u inostranstvu drži radionice sviranja na fruli a ponekada i privatne časove, a svake godine neizbežan je odlazak na Sabor frulaša u Prislonicu, gde je već nekoliko godina za redom član žirija, što joj čini posebnio zadovoljstvo. Manje zbog žiriranja i ocenjivanja, više zbog prilike da uživa u muzici koju voli…

- Sarađivala sam sa nekim velikim imenima naše muzike. Bila sam gost na koncertu Slobodana Trkulje, prošle godine sam bila deo orkestra Snežane Đurišić na njenom godišnjem koncertu, a upravo danas sam izbacila svoj spot koji sam snimila sa orkestrom Aleksandra Sofronijevića. To mi je trenutno najveći projekat na koji sam zaista ponosna, a ništa ne bih uspela bez gospodina Ace i njegove podrške. Od srednje škole sarađujem sa kolegom pijanistom i kompozitorom Veljkom Nenadićem sa kojim sam osvojila mnoge nagrade u Srbiji, a i širom sveta. Zajedno smo razvili etno-džez na fruli, svirajući njegove autorske kompozicije, kao i njegove aranžmane poznatih kompozicija.

Prvi spot premijerno na Serbian Times

Zahvaljujući upravo saradnji i prijateljstvu sa Acom Sofronijevićem došla sam na ideju da snimim svoj prvi spot. Numera „La izvor“ je vlaška narodna pesma, koji je svojevremeno snimila Božica Boba Nedeljković, a ja sam je, uz Sofronijevićev aranžman, snimila u instrumentalnoj verziji pod nazivom „Vlaški obrt“. Naziv je nastao zbog obrta koji zaista postoji u kompoziciji, s obzirom da naizmenično sviram frulu, duduk i saksofon, tako da se čuje i vidi „sukob“ između narodne muzike i etno-džeza. Zahvalna sam svima koji su učestvovali u projektu, a najviše Aleksandru koji je pokazao da je divan čovek, pored toga što je fenomenalan muzičar.

SA

 

People Directory

John Dapcevich

John Evan Dapcevich (born September 26, 1926) is a retired state official in Alaska.

Dapcevich was born in Hazleton, Pennsylvania in 1926 to Sam and Stana Dapcevich, immigrants from Montenegro, where his father worked in coal mines. The family moved to Juneau, Alaska in 1928 living with a Serbian community, with John entering school years later. He moved to Sitka, Alaska in 1960 where he served six terms as Mayor during a span of 20 years. During his time in office, Dapcevich successfully unified the city of Sitka city with various borough governments. Upon his retirement in 1995, he moved back to Juneau.

.
Read more ...

Publishing

Serbian Americans: History—Culture—Press

by Krinka Vidaković-Petrov, translated from Serbian by Milina Jovanović

Learned, lucid, and deeply perceptive, SERBIAN AMERICANS is an immensely rewarding and readable book, which will give historians invaluable new insights, and general readers exciting new ways to approach the history​ of Serbian printed media. Serbian immigration to the U.S. started dates from the first few decades of 19th c. The first papers were published in San Francisco starting in 1893. During the years of the most intense politicization of the Serbian American community, the Serbian printed media developed quickly with a growing number of daily, weekly, monthly and yearly publications. Newspapers were published in Serbian print shops, while the development of printing presses was a precondition for the growth of publishing in general. Among them were various kinds of books: classical Serbian literature, folksong collections, political pamphlets, works of the earliest Serbian American writers in America (poetry, prose and plays), first translations from English to Serbian, books about Serb immigrants, dictionaries, textbooks, primers, etc.

Read more ...