A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

“Potpisaću odmah da ga vrate, srce mi je zaigralo jer Srbi iz Njujorka hoće da mu ispune želju”: Pupinov potomak o inicijativi da se naučnik sahrani u otadžbini

Dragomir Dević kaže i da bi tim činom Srbi i Srbija na najlepši način ispunili dug prema svetski priznatom naučniku, humanisti i velikom čoveku

Iz sveg srca, sa ogromnim pijetetom, odmah bih potpisao svu neophodnu dokumentaciju da se zemni ostaci Mihajla Pupina iz SAD vrate u Srbiju! Srce mi je zaigralo kada sam saznao da su Srbi iz Njujorka ponovo pokrenuli ovu inicijativu, jer bi se tako napokon ostvarila želja genija iz Idvora, brata od strica mog čukundede.

Ovako je Dragomir Dević iz Zrenjanina, jedan od malobrojnih najbližih srodnika Mihajla Pupina, za "Novosti" potvrdio spremnost potomaka velikog naučnika da daju saglasnost za prenos i sahranjivanje njegovih ostataka u Srbiji. Kaže i da bi tim činom Srbi i Srbija na najlepši način ispunili dug prema njemu, svetski priznatom naučniku, humanisti i velikom čoveku, koji je oduvek bio ponosan na svoje poreklo, narod i otadžbinu.

- I moji rođaci u Švajcarskoj bi bez dvoumljenja dali saglasnost da se ova inicijativa sprovede u delo jer znamo da je Pupin želeo da počiva u rodnoj grudi. Tako bi se posle 86 godina samovanja na groblju u Bronksu, konačno vratio u zavičaj - tvrdi Dević, diplomirani ekonomista, i kaže da će u čast tog prelepog događaja spevati pesmu i odsvirati je na svojoj gitari.

Potpis Dragomira Devića bi zapravo bio presudan u ostvarivanju namere da se zemni ostaci Mihajla Pupina vrate u Srbiju, jer je on najbliži živi potomak slavnog naučnika, dobitnika Pulicerove nagrade.

- Detinjstvo sam proveo u Idvoru - priča nam. - Moj čukundeda Arsenije bio je brat od strica Mihajlu Pupinu, koji nije imao rođenu braću, nego tri sestre, Persidu, Ljubicu i Hristinu. Moj pradeda Nikola je bio Arsenijev sin, a on je imao sina Milana, mog dedu, čija je ćerka Verica, udata Dević, moja majka. Ona je preminula pre desetak godina.

Ideja da se "Pupin vrati u Srbiju" sa predlogom da se zemni ostaci pohrane ispred Hrama Svetog Save na Vračaru, odavno je začeta i, kako saznajemo, ima podršku i države i Crkve, kao i našeg naroda i u Americi i u otadžbini. Neophodno je samo da najbliži potomci potpišu saglasnost.

Da je Mihajlo Pupin želeo da počiva u svojoj rodnoj grudi, postoji pisani trag vladike Nikolaja Velimirovića i razgovora sa njegovom ćerkom Varvarom Ivankom Vavom. Tu se navodi da je vladika od nje tražio saglasnost da Pupinove ostatke sa groblja u Bronksu prenese u Libertivil, kod Manastira Svetog Save. Pupinova ćerka je to odbila rekavši mu:

- Moj otac je govorio da bi najradije hteo da se njegove kosti prenesu u Srbiju, jer je Srbiju jako voleo.

I Zrenjaninac Živa Mećavin, pasionirani sakupljač rariteta slavnog naučnika, a koji nas je ljubazno uputio na trag do jednog od malobrojnih, a možda i najbližih potomaka Mihajla Pupina - Dragomira Devića, takođe nije skrivao oduševljenje novom inicijativom da se zemni ostaci velikog naučenjaka vrate u Srbiju.

- Mihajlo Pupin je bio veliki patriota, pomagao je brojne manastire po Srbiji, siromašnim devojkama slao novac kao miraz, samo da bi se udavale i rađale srpsku čeljad - otkriva nam Mećavin. - U rodnom Idvoru je poslednji put bio 1921, tada je imao 66 godina. Tom prilikom oživeo je sećanja na majku Olimpijadu, na koju je bio do neba ponosan, sreo se sa zemljakom, slikarom Urošem Predićem, čiji rad je neizmerno cenio i često ga zvao da dođe u Ameriku.

Mećavin kaže i da je Pupin nameravao da se vrati u Srbiju.

- Iz brojnih pisama, logično se nameće zaključak da je Pupin 1922. godine, preko svog advokata, kupio kuću u centru Velikog Bečkereka, pored Begeja, koju je poklonio sestri Persidi Olćan. Ta kuća je sa ulice dugačka 30 metara, a 1947. godine ju je oduzela država.

PISMA UROŠU PREDIĆU

PUPIN je 1927. godine slikaru Urošu Prediću poslao svoju fotografiju, sa posvetom "Mom starom prijatelju". Pretpostavlja se da je upravo ona bila inspiracija Prediću da tri godine kasnije naslika čuveni naučnikov portret za njegovu zadužbinu u Idvoru. Poznata su, takođe, tri pisma iz 1934. godine, gde u prvom Pupin moli Predića da naslika portrete Vuka Karadžića i Njegoša za novu zgradu Univerziteta u Pitsburgu, za njegovu ljubav i bogatu novčanu nagradu. Nakon što je slikar prihvatio ponudu, u drugom pismu ga Pupin obaveštava na koju adresu da pošalje slike i u trećem mu se iskreno zahvaljuje za sjajne portrete.

NEPRAVDA ISPRAVLjENA

KUĆA koju je Mihajlo Pupin kupio u Zrenjaninu 1922. godine i koju je Federativna Narodna Republika Jugoslavija konfiskovala 1947. godine, nakon nedavne obnove, delimične restauracije i postavljanja spomen-ploče, biće pretvorena u Centar za talentovane učenike i studente koji se bave naukom.

Izvor: Novosti

SA

 

People Directory

Milo Radulovich

Milo John Radulovich (October 28, 1926 – November 19, 2007) was an American citizen (born in Detroit) of Serbian descent and former reserve Air Force lieutenant who was accused of being a security risk for maintaining a "close and continuing relationship" with his father and sister, in violation of Air Force regulation 35-62. His case was publicized nationally by Edward Murrow on October 20, 1953, on Murrow's program, See It Now:

“That [Air Force regulation 35-62] is a regulation which states that 'A man may be regarded as a security risk if he has close and continuing associations with communists or people believed to have communist sympathies.' Lieutenant Radulovich was asked to resign in August. He declined. A board was called and heard his case. At the end, it was recommended that he be severed from the Air Force. Although it was also stated that there was no question whatever as to the Lieutenant's loyalty.—Edward R. Murrow”

.
Read more ...

Publishing

Савремени еклисиолошки подсетник о Дијаспори

Историја и анализа тзв. „Америчког раскола“ (1963-1992) и предлози за његово превазилажење

Епископ Атанасије (Јевтић)

У издању Севастијан преса из Лос Анђелеса и Братства Св. Симона Мироточивог из Врњачке Бање, недавно је изашла нова књига Атанасија (Јевтића), умировљеног Владике херцеговачког, Савремени еклисиолошки подсетник о Дијаспори - Историја и анализа тзв. „Америчког раскола“ (1963-1992) и предлози за његово превазилажење.

Текст ове књиге је написан сада већ далеке 1990.године, и до данас био необјављен будући да је само за Синодске Оце Архијереје био намењен ради превазилажења тзв. „Америчког раскола“. Данас, када је тај српски раскол литургијски и административно превазиђен, сасвим је разумљиво и пожељно било да се овај текст предочи јавности.

На молбу Светог Архијерејског Синода, ондашњи јеромонах Атанасије је сва питања везана за болни раскол у српској дијаспори ставио под светлост православне Еклисиологије и Предања, што је био једини начин за њихово суочавање како би се дошло што ближе до зацељивања раскола. Читалац ће приметити како је он савесно и непристрасно проанализирао цело питање раскола и дао целисходне икономијске предлоге за његово решење. Ова књига је резултат његовог савесног христољубивог и црквољубивог рада.

Конкретан резултат Атанасијевог еклисиолошког предлога била је обнова евхаристијског општења и помирења које је постигнуто на празник Сретења Господњег, 15. фебруара 1992. године у Саборној Цркви у Београду, када су Српски Патријарх Павле и чланови Светог Архијерејског Сабора служили са Митрополитом Иринејем (Ковачевићем), дотадашњим епископом у расколу. Коначно, 21. маја 2009. године, Свети Архијерејски Сабор је донео одлуку и о коначном административном јединству Српске Цркве у Северној и Јужној Америци.

Истовремено, ова књига осветљава битно питање Дијаспоре. Дијаспора је пред Православну Цркву поставила два битна проблема: питање провере исправности нашег схватања Цркве, оног које се у последњим вековима код многих од нас усталило, и питање мисије Цркве у свету.

Књига је изашла са благословом Епископа новограчаничког и средњезападноамеричког Лонгина и Епископа западноамеричког Максима.

Књигу можете наручити по цени од $15 код:
Western American Diocese
1621 West Garvey Avenue Alhambra CA, 91803
847 571-3600, 626 289 9061, 626 284 1484 (fax), Email: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Visit our online store at http://westsrbdio.org/en/sebastian-press/sebastian-press-publications


Contemporary Ecclesiological Reminderon the Diaspora:
History and analysis of so called “American schism” (1963-1992) and recommendations for its overcoming

by Bishop Athanasius (Yevtich)

Recently, a new book by Athanasius (Yevtich), retired Bishop of Herzegovina, was published in Serbian by Sebastian Press of Los Angeles in cooperation with St. Simeon the Myrrh-streaming of Vrnjacka Banja.

This book was written in a now already distant year of 1990. This is its first publishing since the original intent was to have it available only for the hierarchs of the Holy Synod for the purpose of overcoming the so-called “American schism” within the Serbian diaspora. Presently, as the Serbian schism has been liturgically and administratively vanquished, it is understandable and desirable to have this valuable research available to the public.

At the request of the Holy Synod, back then hieromonk Atanasije acceded to collect all relevant documents in reference to painful schism in Serbian Diaspora, placing them in the light of Orthodox Ecclesiology and Holy Tradition, which was the only way to face it properly and bring it closer to healing.The readers will notice how Bishop Atanasije analyzed responsibly, and impartially the whole question of schism, and at the same time provided comprehensive, integral and thorough ecclesial economy, recomendations for solutions.This book is the result of his Christ-loving and Church-loving labor.

A tangible result of Atanasije's ecclesiological recommendation was the Eucharistic renewal, communion, and reconciliation which was established on the Feast of the Meeting of the Lord in the Temple, February 15, 1992. At the Cathedral in Belgrade, His Holiness Patriarch Paul and hierarchs of the Holy Episcopal Assembly celebrated for the first time together since the schism, with Metropolitan Iriney (Kovacevic), up until then, schismatic bishop in Diaspora.Finally, on May 21, 2009, the Holy Assembly made a decission about conclusive administrative unity of the Serbian Orthodox Church in North and South America.

In the same time this book reveals crucial question regarding Diaspora, because ecclesial organization of the Orthodox Church abroad presents itself with at least two problems: a) a check-up of our interpretation and comprehension of the Church, especifically of the last couple of centuries existing convictions, and b) a question of the Church mission in the World.

This book is published with the blessings of His Grace, Bishop Longin of New Gracanica - Midwestern America, and His Grace, Bishop Maxim of Western American Diocese, of the Serbian Orthodox Church for North and South America.

Price $15

Call us today with your order!
Western American Diocese
1621West Garvey Avenue Alhambra CA, 91803
847 571-3600, 626 289 9061, 626 284 1484 (fax), Email: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Visit our online store at http://westsrbdio.org/en/sebastian-press/sebastian-press-publications