A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Vaskršnji intervju Vladike Irineja (Dobrijevića) - drugi deo

"Crkva ne bi trebalo da se meša u dnevnu politiku, ali je njena dužnost da ukazuje na dobre pojave i da govori otvoreno o stvarima koje su loše po narod. Znam po sebi kako je to kad čovek daje sve od sebe i želi ono što je najbolje, a opet se pojavi neko ko mu sa strane 'opali šamar'. Zato i razumem Grigorija i Joanikija, episkope za koje siguran da u svom srcu, na prvom mestu, nose Crkvu i svoj narod", rekao je u intervjuu za Nova.rs episkop istočno-američki, Irinej Dobrijević.

U prvom delu intervjua sa episkopom Irinejem Dobrijevićem, mogli ste da pročitate kako su izgledali njegovi susreti sa aktuelnim američkim predsednikom Džozefom Bajdenom, zašto je Medlin Olbrajt napustila sastanak sa njim i koliko je bilo teško predstavljati Srbiju u periodu kad joj svetska javnost nije bila naklonjena.

U nastavku našeg razgovora, vladika Irinej je govorio o nedavnom održanom Izbornom saboru, kako je doživeo medijsku hajku koja se vodila protiv njega putem državnih tabloida, kao i onu kojoj su bili izloženi episkopi Grigorije i Joanikije.

„Ataci na njih nisu umanjili njihov ugled kod naroda, a to je ono što je najvažnije, jer se time pokazuje da su to ljudi koji nose istinu u svom biću. Lakše je udariti po nekome nego dati svoju saglasnost nekada“, objašnjava naš sagovornik.

Iako ste daleko od Srbije, to vas nije sprečilo da budete akter važnih događaja u SPC u poslednjih nekoliko godina. Neposredno pred Izborni sabor se mnogo prašine podiglo oko mesta izbora patrijarha, pojedini episkopi su bili pod konstantnim udarom medija, govorilo se o različitim strujama među vladikama… Verujete li da je izborom Porfirija nestala ta tenzija i da slede mirniji dani?

Rekao bih da jeste. Kad je izabran za patrijarha bio je očekivano zbunjen, jer je reč o velikoj stvari. Međutim, ubrzo se kod njega pojavila svest da je poglavar Srpske pravoslavne crkve i da on više nije samo brat među braćom episkopima, već da je on, na neki način, i naš otac. To je divna stvar. Za svaku pohvalu je njegovo ponašanje nakon izbora. Gledao sam ga kako pruža ruke ljubavi i pomirenja ka svim učesnicima Sabora i zahvalan sam Bogu što sam to video i doživeo.

U mesecu pred nama bi trebalo da se održi redovni Sabor. Verujete li da će se to zaista dogoditi, imajući u vidu da više od godinu dana episkopi nisu imali redovno zasedanje?

Svi se nadamo da će do toga doći. Ima mnogo stvari u Crkvi koje bi trebalo rešiti. Za nas je to jedan veoma važan momenat. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir pitanje pandemije i kakve će prilike biti u to vreme. U pozivu je lepo navedeno da će se Sabor održati ukoliko epidemiološka situacija dozvoli. Svi se molimo Gospodu da će to dogoditi, jer sastavni deo tog Sabora jeste drugo ustoličenje patrijarha u Pećkoj Patrijaršiji. Ja sam već kupio avionsku kartu za Beograd.

Očekujete li da se na tom Saboru izabrati episkopi na ona mesta koja su ostala upražnjena?

Trebalo bi popuniti ta mesta što pre i važno je imati kandidate koji odgovaraju tim mestima. Nadam se da će Crkva uskoro krenuti ka normalizaciji svog života i rada.

Mnogi vernici, ali i sveštenici, već vide vladiku Joanikija kao budućeg mitropolita crnogorsko-primorskog. Da li ste vi saglasni sa ocenom da je on najbolji izbor za to mesto?

Sabor će reći svoje i to je jedino presudno. Lično, veoma volim i poštujem episkopa Joanikija. Dovoljno je samo da pogledate onu neviđenu reakciju naroda za vreme litija, nakon što je pušten iz policijskog pritvora. To je dokaz da su oni doživeli i osetili njegovu iskrenu ljubav i arhipastirsku brigu za njih. Već se u tome vidi želja naroda da upravo on stane na čelo Mitropolije. Ali kao što već rekoh – svi mi imamo svoje želje, ali Sabor će doneti konačnu odluku.

Episkop budimljansko-nikšićki, kao i vladika Grigorije, dugo su bili na meti medija zbog stavova koje su javno iznosili. Da li vam se čini da su ti napadi na njih bili rezultat nečije procene da bi njihov snažniji javni angažman bio pretnja?

To je vrlo kompleksno pitanje. Jedino što mogu da kažem jeste da su to izuzetno dobri ljudi koji u svojim srcima, na prvom mestu, nose Crkvu i svoj narod. Znam po sebi kako je to kad čovek daje sve od sebe i želi ono što je najbolje, a opet se pojavi neko ko mu sa strane opali šamar. Hvala Bogu, oni su to sa dostojanstvno izdržali i ostali su veoma popularni. Ti ataci na njih nisu umanjili njihov ugled kod naroda, a to je ono što je najvažnije, jer se time pokazuje da su to ljudi koji nose istinu u svom biću. Lakše je udariti po nekome nego dati svoju saglasnost nekada.

Jedan od razloga zbog čega su oni bili izloženi napadima jeste to što su javno govorili o nekim političkim temama. Treba li episkop da iznosi javno svoj politički stav ili je to zabranjeno?

Crkva ne treba da se meša u dnevnu politiku, ali ona bi trebalo da predstavlja svest jednog naroda. Njena je dužnost da ukazuje na dobre stvari i da govori otvoreno o stvarima koje su loše po narod.

I sami ste bili pod udarom medija, što zbog obnove Crkve Svetog Save u Njujorku, tako i zbog nekih personalnih rešenja. Koliko su vas te stvari pogađale? Jeste li uspeli da stavite tačku na te priče?

Čovek ne može ostati ravnodušan na te stvari. Iznova se iznenadim kad vidim dokle ide neiskrenost ljudi, koliko su olako spremni da druge etiketiraju i da nakon toga nastave da žive u miru sami sa sobom. Sve što činim ne činim radi sebe, već zbog naroda, Crkve i dobrobiti zajednice kojoj pripadam. Njujorška zajednica je imala probleme i daleko pre mog dolaska. Najvažnije je da budemo ujedinjeni dok traje obnova crkve u Njujorku i da shvatimo da to nije samo puka obnova nekog običnog objekta. Ovde je reč o obnovi hrama koji je podignut pre više od 100 godina, koji je uvršten među objekte od nacionalnog značaja u Americi i čiju obnovu prati Zavod za zaštitu spomenika kulture. Mogu da vam otkrijem da je naš rad zapažen i priznat i da će se uskoro dodeliti nagrada Crkvi Svetog Save zbog uspešne obnove.

U jednoj od vaših ranijih izjava istakli ste da ste veliki zaljubljenik u slikarstvo. Da li ste i sami nekada slikali?

Naravno, jedno vreme sam se bavio finim umetnostima. Imam nekoliko portreta koje sam izradio, a bavio sam se čak i japanskim slikarstvom. Imam i neke skulture koje sam izradio. Za neke od svojih radova sam dobijao državne nagrade, međutim, sada nemam toliko vremena za umetnost. Jedino što sad dizajniram svoje odežde i insignije.

Jeste li se ikada okušali u freskopisu?

Nisam, ali sam se bavio ikonopisanjem. Najveća ikona koju sam izradio se nalazi u jednoj crkvi u Klivlendu. Dimenzije te ikone su tri i po sa dva i po metra.

Koliko ste puta do sada imali priliku da provedete Vaskrs u Srbiji?

Nekoliko puta. Dok sam predavao na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu i dok sam služio u manastiru Vavedenje. Za vreme mog boravka u Srbiji bio sam i u manastiru Svetog Arhangela Gavrila u Zemunu, gde sam služio zajedno sa ocem Radovanom Bigovićem.

Gde ćete ove godine biti u vreme najradosnijeg praznika?

Ako Bog da, biću u Njujorku. Ruska pravoslavna crkva nam je ustupila svoj hram i mi ćemo našu liturgiju služiti u jutarnjim časovima.

Koja je vaša poruka pravoslavnim vernicima koji danas slave Vaskrs?

Kao što ste već rekli – to je najradosniji praznik. Imamo povod da se radujemo, jer ove godine slavimo stogodišnjicu osnivanja prve srpske pravoslavne eparhije u Kanadi i Americi od strane vladike Nikolaja. Do 1921. godine mi smo bili grupa rasejanih srpskih parohija koje su bile pod pokroviteljstvom i zaštitom Ruske pravoslavne crkve. Hvala Bogu, nakon 100 godina, imamo čemu da se radujemo, naročito u okviru Hristovog vaskrsenja. Preko himnografije naše Crkve mi smo pozvani da pijemo novo piće koje potiče iz vaskrsenja Hristovog. Ta nova loza koja je zaseđena, to novo piće koje nam dolazi, je upravo Crkva. Ona je to novo stablo koje je zasađeno ovde u Americi i koje donosi plodove. Ako Bog da, nastaviće i ubuduće da donosi plodove.

Izvor: Nova.rs


SA

 

People Directory

Predrag Cicovacki

Professor at the College of the Holy Cross

Research Interests: Kant, Dostoevsky, Schweitzer, Gandhi; Problems of evil and violence; Theories of Values

Special Interests: National Chess Master and honorary member of Alpha Sigma Nu (2004-present)

Predrag Cicovacki is Professor of Philosophy and O'Leary Research Fellow at the College of the Holy Cross (USA). He has been teaching at Holy Cross since 1991. He also served as a visiting professor in Germany, Russia, Luxembourg, Serbia, and France.

Read more ...

Publishing

Holy Emperor Constantine and the Edict of Milan

by Bishop Athanasius (Yevtich)

In 2013 Christian world celebrates 1700 years since the day when the Providence of God spoke through the holy Emperor Constantine and freedom was given to the Christian faith. Commemorating the 1700 years since the Edict of Milan of 313, Sebastian Press of the Western American Diocese of the Serbian Orthodox Church published a book by Bishop Athanasius Yevtich, Holy Emperor Constantine and the Edict of Milan. The book has 72 pages and was translated by Popadija Aleksandra Petrovich. This excellent overview of the historical circumstances that lead to the conversion of the first Christian emperor and to the publication of a document that was called "Edict of Milan", was originally published in Serbian by the Brotherhood of St. Simeon the Myrrh-gusher, Vrnjci 2013. “The Edict of Milan” is calling on civil authorities everywhere to respect the right of believers to worship freely and to express their faith publicly.

The publication of this beautiful pocket-size, full-color, English-language book, has been compiled and designed by Bishop Athanasius Yevtich, a disciple of the great twentieth-century theologian Archimandrite Justin Popovich. Bishop Athanasius' thought combines adherence to the teachings of the Church Fathers with a vibrant faith, knowledge of history, and a profound experience of Christ in the Church.

In the conclusion of the book, the author states:"The era of St. Constantine and his mother St. Helena, marks the beginning of what history refers to as Roman, Christian Empire, which was named Byzantium only in recent times in the West. In fact, this was the conception of a Christian Europe. Christian Byzantine culture had a critical effect on Europe; Europe was its heir, and then consciously forgot it. Europe inherited many Byzantine treasures, but unfortunately, also robbed and plundered many others for its own treasuries and museums – not only during the Crusades, but during colonial rule in the Byzantine lands as well. We, the Orthodox Slavs, received a great heritage of the Orthodox Christian East from Byzantium. Primarily, Christ’s Gospel, His faith and His Church, and then, among other things, the Cyrillic alphabet, too."