A great man is one who collects knowledge the way a bee collects honey and uses it to help people overcome the difficulties they endure - hunger, ignorance and disease!
- Nikola Tesla

Remember, remember always, that all of us, and you and I especially, are descended from immigrants and revolutionists.
- Franklin Roosevelt

While their territory has been devastated and their homes despoiled, the spirit of the Serbian people has not been broken.
- Woodrow Wilson

Zašto nestaju naši iseljenici u SAD: Srbi brzo postaju Amerikanci

Nedavno objavljivanje zvaničnih podataka iz popisa 2011. godine, po kojima u SAD ima samo 176.666 Srba, a čak 434.425 Hrvata, 179.806 Slovenaca i 182.423 Albanaca, ozbiljno je uznemirilo pripadnike srpske zajednice u Americi.

- Zar nas da ima manje od Albanaca, pa to je neverovatno!? Mora da je neka greška u brojanju - prva je reakcija srpskih patriota u SAD.

Iznenađenje je utoliko veće jer Srbi govore kako ih je u Americi ceo milion, kako je Čikago sa 300.000 žitelja najveći srpski grad u dijaspori i kako su Srbi sa 11 dobitnika Oskara i pet Pulicerovih nagrada jedan od najuspešnijih doseljenih naroda u SAD.

- Sve ove srpske bajke su sada srušene, jer je zvanična statistika pokazala da su Srbi mali narod u Americi. I da nestaju u ovoj ogromnoj zemlji od 307 miliona stanovnika. Za nestajanje Srba krivi su prvo loš američki pristup nacionalnom pitanju prilikom popisa stanovništva, a potom i srpska potreba ka skrivanju u američkom društvu - kaže dr Miroslav Božinović, politički analitičar iz Detroita i vlasnik sajta „Serbijana“.

.

Naime, u SAD se na prethodnom popisu nacionalno poreklo utvrđivalo pitanjem „kojim jezikom govorite u kući“? Tada se 360.000 ljudi izjasnilo kao Srbi. Kod popisa 2011. tog pitanja nije bilo, već je na inicijativu Kongresa srpskog ujedinjenja uvedena mogućnost da u stavci „ostali“ naši ljudi mogu da upišu da su Srbi.

- Neobavešteni Srbi su se izjašnjavali kao „belci evropskog porekla“, a ne kao Srbi. Druge nacije su bolje organizovane, pa je, na primer, popisano 50 miliona Nemaca, 37 miliona Iraca i 18 miliona Italijana. Kao Amerikanci izjasnilo se oko 19 miliona građana, jer čak 109 miliona žitelja SAD nije izašlo na popis - kaže dr Božinović.

Na statističkoj karti SAD jasno se vidi da najveći broj Srba živi u istočnim državama Ilinois, Viskonsin, Indijana, Mičigen, Njujork i Pensilvanija. A potom u državama Ohajo, Kalifornija, Florida, Teksas i Kolorado. U Čikagu je danas svega 70.000 Srba, a u Klivlendu 20.000, gde u dve parohije SPC ima oko 1.000 pravoslavnih vernika. SPC u SAD ima pedesetak hramova.

Kako tvrdi Bojan Bogdanović, biznismen iz Kalifornije, srpske crkve, kao glavno stecište naših doseljenika, postale su i mesto za svađe stare četničke i nove demokratske emigracije, što je uticalo na odrođavanje Srba.

- Uvek kada stari emigranti pričaju kako su se oni mučili da stvore srpsku zajednicu, kako su teško radili po čeličanama, kako su podizali svoju brojnu porodicu i parohiju, mladi doseljenici odbijaju da ih slušaju ili ih grde, jer su oni izabrali lakši put asimilacije da ostvare američki san - objašnjava Bogdanović.

A to znači da Srbi brzo i lako uzimaju američka imena. Svaki drugi Srbin je postao Majkl ili Džon. A kada dobiju američko državljanstvo, iz svoje kuće izbacuju srpsku i stavljaju američku zastavu.

Dr Borko Đorđević, iz Palm Springsa, to slikovito objašnjava:

- Decu ne uče srpski, a unuci im i ne znaju šta je to Srbija. U Palm Springu od hiljadu Srba samo ja nisam promenio ime. Naši ljudi vole tako da se udvaraju Americi, a ne znaju da je Amerikancima najvažnije da kao stranac imaš „zelenu kartu“ i da plaćaš porez, a ne to kojoj naciji pripadaš.

Naši sagovornici primećuju da je „nestajanje“ Srba posledica i američkog medijskog rata, hrvatskog i albanskog lobija, ali i lošeg rada naše države, koja skupo naplaćuje srpske pasoše i srpsko državljanstvo.

- Mi Srbi smo u Americi usamljeni i bez podrške naše države. Sve je to dovelo do toga da se naši ljudi ne izjašnjavaju ni kao Amerikanci srpskog porekla, već najčešće kažu da su Amerikanci - priča Miroslav Bandža, Novosađanin iz Njujorka.

Pola miliona Srba

- U Americi ima pola miliona Srba, jer pored 176.666 deklarisanih Srba, svi oni koji su se u popisu izjasnili kao Jugosloveni, njih 325.451, našeg su porekla - tvrdi Mile Nikolić, humanitarni radnik iz Kalifornije.

Gubljenje naroda

Došlo je vreme kada se sve manje Srba u SAD poistovećuje sa srpskim narodom u matici. Mladi Amerikanci srpskog porekla ne govore srpski i retko idu u našu crkvu. Kada ih pitate odakle su, odgovaraju da je „još njihov pradeda došao tu“, ali ne znaju da kažu iz koje srpske zemlje su stigli njihovi preci - tvrdi Bojan Bogdanović, iz Los Anđelesa.

Marko Lopušina
Novosti, 2. februar 2014.


SA

 

People Directory

Bishop Hrizostom (Stolić)

(1988–2012)

After the death of Bishop Grigorije the Western Diocese was administered by Irinej, Bishop of Niš, from October 1985 until May 1986, and by Sava, Bishop of Šumadija, from July 1986 until May 1988.

The Holy Bishops’ Assembly at the regular session in May 1988 elected Archimandrite Hrizostom Stolić as a Bishop of the Western Diocese.

Bishop Hrizostom was born in 1939 in Ruma where he graduated from elementary school and middle school (High School). After High School he went to the Dečani Monastery where he took monastic vows. He was ordained to hierodeacon and hieromonk by Rt. Rev. Pavle, Bishop of Ras-Prizren. Soon afterwards he went to America to be at the service to his Church and people. He studied at the Seminary in the Russian Holy Trinity Monastery in Jordanville. He then came to Chicago and helped the pastor at Holy Resurrection Church with his duties. He was appointed temporary pastor of St. George Church in East Chicago, Indiana in 1967. He remained there until 1969. For two years he established firm spiritual roots in the community. He felt a higher calling and responded to it. In 1969 he went to the Hilandar Monastery at Mount Athos in Greece, where he remained for nineteen years. There he was elevated to the rank of archimandrite by the Patriarch of Constantinople, His Holiness Demitrius the First. At one time he was elected a Dean of Mount Athos. He was a librarian in the Hilandar Monastery. Along with the spiritual growth he advanced his intellectual dimensions. He published the Lives of the Holy Fathers in two volumes and the Liturgy of St. Apostle James, which he translated into the Serbian language.

Read more ...

Publishing

On Divine Philanthropy

From Plato to John Chrysostom

by Bishop Danilo Krstic

This book describes the use of the notion of divine philanthropy from its first appearance in Aeschylos and Plato to the highly polyvalent use of it by John Chrysostom. Each page is marked by meticulous scholarship and great insight, lucidity of thought and expression. Bishop Danilo’s principal methodology in examining Chrysostom is a philological analysis of his works in order to grasp all the semantic shades of the concept of philanthropia throughout his vast literary output. The author overviews the observable development of the concept of philanthropia in a research that encompasses nearly seven centuries of literary sources. Peculiar theological connotations are studied in the uses of divine philanthropia both in the classical development from Aeschylos via Plutarch down to Libanius, Themistius of Byzantium and the Emperor Julian, as well as in the biblical development, especially from Philo and the New Testament through Origen and the Cappadocians to Chrysostom.

With this book, the author invites us to re-read Chrysostom’s golden pages on the ineffable philanthropy of God. "There is a modern ring in Chrysostom’s attempt to prove that we are loved—no matter who and where we are—and even infinitely loved, since our Friend and Lover is the infinite Triune God."

The victory of Chrysostom’s use of philanthropia meant the affirmation of ecclesial culture even at the level of Graeco-Roman culture. May we witness the same reality today in the modern techno-scientific world in which we live.